ZAKLADA · ZAKLJUČNO

  

         Ivo Račić             Marija udova Račić

Marija Banac r.Račić            Edy Račić

Što na kraju reći o svemu što se događalo oko osnivanja  i  djelovanja ove Zaklade? Nastala je kao posljedica velike obiteljske tragedije obitelji kap.Iva Račića i ispunjenja njegove želje , ali i želje supruge mu  Marije Račić koja je njihovu veliku izuzetno imovinu  namijenila svome narodu i osnivanju pomorsko trgovačke akademije u Dubrovniku. Umjesto da se tom imovinom gospodari odgovorno, dozvolilo se da se ona „prelije“ u osobnu imovinu onoga tko je najviše morao skrbiti o njenom očuvanju pa i uvećanju! Ne može se a ne utvrditi da su  pored upravitelja dr.Miše Kolina tu najodgovorniji bili državni organi tadašnje Kraljevine SHS koji su morali naći načina da zaustave eroziju imovine jer se već 1922.godine moglo vidjeti što se sve događa. Čekalo se neopravdano dugo i kontrole koje su uslijedile krajem tridesetih godina prošlog stoljeća samo su utvrdile da više nema velike imovine. Kao što je u tekstu naglašeno, nakon smjene dr.Miše Kolina 1941.g., novi upravitelj  dr.Niko Iveta zajedno sa članovima Upravnog odbora, u tim teškim ratnim godinama uspijeva sačuvati ono malo imovine pa i ostvarivati zakladnu svrhu, a tu imovinu nakon rata predaje novim upravnim tijelima Zaklade. Odgovornost za onemogućavanje kvalitetnog rada ove Zaklade i to posebno prema ostvarenju njezine  svrhe, kako je to pok. Marija udova Račić – ostaviteljica odredila,  je i na tada novoj državi FNRJ! Nakon završenog suđenja dr.Miši Kolinu i konfiskacije njegove imovine  (pri čemu treba imati u vidu da je Kraljevina SHS za dr.Kolina utvrdila da je pokrao Zakladu, NDH ga je smijenila kao upravitelja a FNRJ ga je osudila), FNRJ nije konfisciranu imovinu dodijelila Zakladi (iako je utvrdila da je dio imovine dr.Kolina upravo dio imovine koja je oduzeta Zakladi), već je tu imovinu Država prisvojila i na taj način drugi puta opljačkala Zakladu! Kada se tome doda da su i nekretnine Zaklade bile izložene nacionalizacijama i eksproprijacijama u petom, šestom i sedmom desetljeću prošlog stoljeća, onda je jasno da se i  FNRJ/SFRJ maćehinski odnosila prema ovoj Zakladi.

Nakon što je 1996. godine Republika Hrvatska donijela Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine , kćeri pok.dr.Miše Kolina – Antonia Bruntisfield i Marija Dudley  podnijele su zahtjev za povrat konfiscirane imovine po presudi iz 1946.godine. Državno odvjetništvo RH  dana 21.travnja 1999..g. pod brojem DOKR-I-157/99 dostavlja Dubrovačko-neretvanskoj županiji-Uredu za imovinsko-pravne poslove- odsjeku za imovinsko-pravne poslove u Dubrovniku dopis slijedećeg sadržaja:

„U premetu  Kolin-Brunsfield Antonije i drugih za povrat imovine presudom Okružnog suda u Dubrovniku broj 100/46 od 24.rujna 1946.godine kojom je Kolin dr.Miše proglašen krivim zbog krivičnih djela pravljenja lažnih isprava te uništenje javnih isprava i osuđen na kaznu lišenja slobode prisilnim radom u trajanju od 7 godina i konfiskaciju cjelokupne imovine, mišljenja smo da je riječ o presudi do koje je došlo zlouporabom prava i političke moći jer iz izreke obrazloženja proizlazi da se radi o kršenju međunarodno priznatih načela pravne države i demokratskog društva i da proturiječi javnom poretku Republike Hrvatske.

Temeljem ovakvog stava dio imovine koja je svojevremeno oduzeta-konfiscirana  dr.Kolinu vraćena je njegovim kćerima.

Međutim, nakon što je Državnom odvjetništvu RH dostavljen cjelokupan materijal koji se odnosio na ponašanja dr.Miše Kolina (sve kako je i obrađeno u ovom materijalu), Državno odvjetništvo  RH mijenja svoj stav koji se navodi u Rješenju Ministarstva pravosuđa – Uprave za građansko pravo broj: Klasa:UP/II-942-01/07-01/431; Urbroj:514-04-02-03/1-09-3 od 20.srpnja 2009.g.:

„Iako je Državno odvjetništvo dana 21.travnja 1999.godine izdalo mišljenje da se radi o politički motiviranoj presudi do koje je došlo zlouporabom prava, dana 13.travnja 2007.Državno odvjetništvo je izdalo mišljenje broj: DOKR-I-157/99 kojim je izmijenilo svoje stajalište, te ističe da je riječ o kaznenom progonu za djela općeg kriminaliteta koja i danas egzistiraju kao kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave – opisano u članku 312.stavcima 1.i2.Kaznenog zakona te kao kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337,stavak 1.i 4.Kaznenog zakona, ili kao kazneno djelo proti imovine – utaja opisano u članku 22.stavcima 1.i 4.Kaznenog zakona.

Također je utvrđeno da je imenovani do trenutka kada je imenovan 28.kolovoza 1919.za oporučnog izvršitelja , upravitelja i kuratora „Zaklade Pomorsko trgovačke akademije „Ivo Račić u Dubrovniku“ bio slabog imovnog stanja, a nakon što je ovladao imovinom pok.Marije Račić do kraja 1940.kada mu je oduzeta uprava nad Zakladom, zbog sumnje u njezino nezakonito raspolaganje, prikupio znatnu imovinu u nekretninama koja mu je navedenom presudom konfiscirana, tako da se može izvesti zaključak da je rast vrijednosti imetka dr.Kolina bio obrnuto proporcionalan padu vrijednosti imovine Zaklade.

Dakle, zaključuje državno odvjetništvo, radi se o imovini koju je imenovani nezakonito stekao izvršenjem kaznenih djela, te se radi o protupravno stečenoj imovinskoj koristi, a što je sada sankcionirano člankom82.Kaznenog zakona, u kome je navedeno da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, te da se imovinska korist oduzima sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je kazneno djelo počinjeno.“

Na kraju želim samo naglasiti da ovaj materijal predstavlja obradu dokumentacije koja je bila na raspolaganju, a sve s ciljem da se ukaže kako od jedne plemenite namjere ostaviteljice i velike imovine koja je ostavljena u plemenite svrhe, radi naših nebriga, ostanu samo „mrvice“. Ovo je svakako primjer kako se ne treba upravljati zakladama jer samo odgovornim i poštenim vođenjem zaklada ostvarivat će se želja osnivatelja.