ZAKLADA · SUĐENJE dr.KOLINU

Javno tužilaštvo u Dubrovniku dana 10.04.1946.godine pritvara dr.Mišu Kolina pod sumnjom da je nepravilnim upravljanjem oštetio Zakladu odnosno radi utaje narodne imovine.

Upravni odbor Zaklade dana 25.06.1946.godine dopisom pod brojem 63/46 upoznaje Javno tužilaštvo u Dubrovniku, a na osnovu dogovora s Ministarstvom prosvjete NRH kao vrhovne zakladne vlasti, sa sljedećim :

"... 1/ Ako bi se u toku postupka protiv Dra.Kolina utvrdilo, da je on upravljajući zakladnom imovinom oštetio Zakladu a u vlastitu korist, onda bi se ona imovina i prihodi, koje je Dr.Kolin stekao na štetu Zaklade imala u cjelini povratiti Zakladi.

2/ Sve pak, da se i ne bi mogla dokazati zloporaba zakladne imovine u korist Dra.Kolina, stoji svakako činjenica, da je odugovlačenjem izvršenja zakladne svrhe po Dru.Kolinu / u 10 godina od realizacije ostavštine nije ništa ni započeo oko ostvarenja zakladne svrhe / te protupropisnim držanjem u privatnim novčanim zavodima znatne sume gotovine, koja je za vrijeme bivše N.D.H. pretvorena u kunsku vrijednost a po oslobođenju iz kunske u F.N.R.J. dinarsku vrijednost, nanese Zakladi ogromna šteta od din.15,773.965.57 .

Ovom novčanom imovinom imala se je, naime, u smislu pravila /statuta/ Zaklade u prvom redu sagraditi reprezentativna zgrada za Pomorsko-Trgovačku Akademiju u Dubrovniku i snabdjeti ju svim potrebnim modernim pomagalima, dok je ostala imovina imala služiti za ostvarenje ostalih zakladnih svrha, po već odobrenim pravilima.

Moli se stoga Tužilaštvo, da ima u vidu činjenice gore navedene i da prema stanju, koje bude utvrđeno postavi sudu zahtjev istaknut pod 1 i 2 ovoga izvještaja, jer se radi o ustanovi od općeg narodnog probitka."

Proveden je istražni postupak a posebno je osnovana Komisija koja je otpočela rad 8.05.1946.godine sa zadatkom da stručno ocijeni rad dr.Kolina, posebno vrijednost brodova prilikom pretvaranja karata u akcije (dionice) o čemu je ranije posebno bilo riječi. Komisiju su činili: dr.Jure Šlaus prof.Trg.akademije i zakleti sudski vještak za računovodstvo ; Tomo Kalođera referent Odjela za unutrašnje poslove G.N.O.Dubrovnika ; Marin Knežević v.d. direktor Pomorsko-trgovačke akademije u Dubrovniku i kap.Adolf Bradarić delegat Ministarstva pomorstva .

Na suđenju pred Okružnim sudom u Dubrovniku kojim predsjedava predsjednik tog suda Josip Carević kao predsjednik vijeća,a nakon sedam dana suđenja, 24.09. 1946.godine donesena je

"P R E S U D A

Optuženik KOLIN Dr.MIŠE pok.Ivana i majke Antonije Feregja, rođen 24.VIII.1880 u Dubrovniku, nastanjen u Dubrovniku - Put Sv.Jakova 3, veleposjednik, oženjen sa porodom, Hrvat, rimokatolik, državljanin F.N.R.J.imućan, neosudjivan, u istražnom zatvoru od 11.IV1946 g.

K r i v     j e :

1. što je, u svojstvu rukovodioca imovinske mase iz ostavštine Marije ud.Račić, naknadno dao izraditi po Dr.Andru Giliĺu,Jošku Hlači i Božu Njirić, knjigovođama u Zagrebu, sve trgovačke knjige,koje se odnose na poslovanje spomenute ostavštine, a naročito na poslovanje od 1.01 1920. do 31.12 1930.,te da je, istodobno sa naknadnim sačinjenjenim knjigama u iste dao unijeti takove upise, koji ne pružaju istinite podatke o svakodnevnim poslovnim događajima, te o vrijednosti povjerene mu imovine, a sve to u namjeri da bi na štetu općih narodnih interesa prikrila početna prava vrijednost odnosne imovine i svako njezino daljno kretanje,

dakle, što je kao lice, kojemu je bila povjerena skrb nad narodnom imovinom, dao načiniti lažne zvanične knjige u namjeri da se iste upotrebe kao prave na štetu općih narodnih interesa.

2. što je, neustanovljene prigode, kao rukovodioc imovinske mase iz ostavštine Marije ud.Račić, u namjeri da i na svoju korist, a na štetu općih narodnih intersa, spriječio dokaze o početnoj vrijednosti spomenute imovine, te daljnjem kretanju njezine vrijednosti, a napose pak da bi spriječio dokaze o pravoj prodajnoj cijeni ostavštini pripadajućih dionica Atlanske plovidbe d.d., ustupljenih Božu Bancu, uništio odnosno prikrio trgovačke knjige, belege, arhivu i t.d. koje su prvobitno postojale u svim spomenutim vrijednostima,transakcijama i t.d.,

dakle, što je kao lice, kojemu je bila povjerena skrb nad narodnom imovinom uništio odnosno prikrio javne isprave u namjeri da se spriječi dokaz o vrijednosti narodne imovine,

3. što je, kao rukovodilac imovinske mase iz ostavštine Marije ud.Račić, protupravno prisvojio iz spomenute ostavštine u svoju korist iznos od najmanje Lstg.199.962.- ili din. 62,578.106.- / 1 Lstg. a 313.- din / , a koji se iznos ukazuje kao najmanja razlika između faktične vrijednosti 16.314 komada dionica Atlanske plovidbe d.d. na dan 30.X 1924. / Lstg.265.218 / i prodajne cijene kako je ona uknjižena sa datumom 30.X 1924 u ad 1/ spomenutim lažnim trgovačkim knjigama / Lstg.65.256 /,

dakle,što je tuđu pokretnu stvar, koja mu je bila povjerena protupravno prisvojio u svoju korist,

čime je počinio i to:

a/ činima pod 1.kriv.djelo pravljenja lažnih isprava,

b/ činima pod 2. kriv.djelo uništenja javnih isprava važnih za dokazivanje,

c/ činima pod 3.kriv.djelo utaje narodne imovine,

pak temeljem Zakona o vrstama kazni biva:

O S U D J E N

na jedinstvenu kaznu lišenja slobode s prinudnim radom u trajanju od 7 (sedam) godina, na gubitak političkih i pojedinih građanskih prava osim roditeljskih u trajanju od 7 (sedam) godina, te na konfiskaciju pokretne i nepokretne imovine bez obzira gdje se ista nalazi, kao i bez obzira na to da li je formalno upisana na njega lično, ili na članove njegove bliže rodbine, uračunajući tu Sanatorij u Zagrebu u Klaićevoj ulici broj 18 koji je formalno vlast njegova brata dr.Luja Kolina, te kuće i zemljišta Z.U.156 k.o.Dubrovnik, nekretnine Z.U.142 k.o.Dubrovnik II , nekretnine Z.U.1112 k.o. Dubrovnik, te kuća Z.U. 1056 k.o.Dubrovnik, formalno uknjižene na ime njegovih kćeri, kao i po 12.komada dionica Jugoslavenskog Loyda, formalno nošenih u imovini njegove supruge Ane i kčeri Marije-Gracie i Antonije.

Suviše je optuženik dužan snositi troškove krivičnog postupka, kao i oko izvršenja kazne, te platiti u ime paušalnog iznosa din.10.000.-što se sve proglašuje naplativim.

Oštećena stranka Pomorsko-Trgovačka Akademija u Dubrovniku upućuje se, da regresira svoja privatno-pravna potraživanja iz konfiskacione mase ". (Kazneni spis Okružnog suda u Dubrovniku br. STUP 100/46)      

Presuda je opširno obrazložena i to uglavnom činjenicama koje su u ranijim poglavljima iznesene kada je opisivan rad Zaklade odnosno dr.Miše Kolina između dva svjetska rata,pa bi na ovom mjestu ponavljanje bilo suvišno.

Sud između ostalog u obrazloženju naglašava sljedeće:

"...Krivična djela, koja se optuženiku stavljaju na teret, on ne priznaje. Poriče da bi bio dao sastaviti lažne i neistinite poslovne trgovačke knjige Zaklade Pomorsko Trgovačke Akademije Ivo Račić, te da bi bio išta od arhive, pripadajuće poslovanju, sakrio ili uništio, a posebno niječe da bi bilo što za sebe od imovine Zaklade prisvojio, već ističe, da je sa imovinom upravljao vješto i marljivo, da je glavni dio imovine, parobrodarske akcije, realizovao u najbolje vrijeme i da je, njegovim nastojanjem, stanje Zakladne imovine daleko bolje nego kod drugih Zaklada, a gubitci, koji su nastali, da su se desili silom prilika, koje se nijesu mogle predvidjeti, bez ikakve njegove krivnje...."

"...Upravitelj najvećeg parobrodarskog društva u bivšoj Jugoslaviji, čovjek koji barata s milijunskim transakcijama, jedan od osnovača drugih također velikih parobrodarskih društava, privrednik koji se od nazad više od 35 godina posvetio trgovačkom zvanju, tvrdi, da se ne razumije u knjigovodstvo i da knjigovodstvo nije kontrolirao. Već ova krupna neistinost dokazuje da optuženik ima razloga da se boji onoga što knjige sadrže, a da se ima čega i bojati vidi se već na prvi pogled. Knjiga koju vještaci nazivlju prvi amerikanski tabelarni žurnal, od početka do svrhe pisan je istim rukopisom i istom tintom...."         

"...Fale dakle pomoćne knjige u prvom redu glavne knjige i saldakonti od 1920.pa dalje..."

"...Navesti je još da postoje belezi za sasma male, beznačajne svote, dok fale temeljnice za krupne iznose i transakcije te zajmove, prodaje dionica i ostale pravne poslove ...".

Slijede detaljni opisi vođenja poslovnih knjiga i svega što je u njima nađeno,te pojedinih dokumenata,kao i način knjiženja,a posebno je obrađena iskazana vrijednost parobrodarskih udjela i pretvaranja u dionice. O ulaganju novca u novčane zavode u obrazloženju presude je, pored ostalog navedeno:

"...Treba naglasiti da je optuženik uložio funte u Srpsku banku kad je već vladala bankovna kriza i malo prije nego je ta banka zatražila zaštitu pa je takav postupak optuženikov ostao nerazjašnjen, jer nije nikako protumačio, zašto je funte ulagao u novčane zavode, kad su se već mnogi od njih nalazili pod zaštitom...".

O tome kako optuženik nije davao potrebne odgovore ni razjašnjenja najbolje se vidi iz ovog dijela obrazloženja

"...Tako isto optuženik ne može da razjasni, zašto se II-i tabelarni žurnal otvara sa pretežno novim do tada nevođenim računima, a neki su stari računi preskočeni bez traga. Ne može da razjasni ni to, zašto se označeni tečajevi ne podudaraju sa proknjiženim svotama. Ne zna da razjasni ni to, zašto je pretvarao sterlinge u krune pa onda u dinare, premda na taj način nastaje i preosjetljiva razlika. Ne zna kako je 1927.godine nestalo potraživanje Boža Banca iz knjiga..."

"...Sve je dakle neka tama i zagonetka u optuženikovu poslovanju. Može se zbilja sigurno kazati, da on bježi od svjetla i jasnoće .."

I na kraju sud konstatira:

"...Iz svega gornjega kao i iz Izvještaja komisije / prilog 31 / i iz netom citiranog priloga 34, vidi se, kako je dr.Kolin upravljao sa povjerenom mu imovinom. Prodavao je, kupovao, dijelio zajmove, kontrahirao, polagao i dizao uloge, investirao i t.d. jednom riječi bavio se svim mogućim transakcijama i manipulacijama, sve to po svojoj miloj volji i ćefu, a da nikada nikome o svemu tome nije polagao računa te tražio odobrenje od zakladne vlasti i da ga nikada niko za sve to nije zvao na odgovornost..."

te dalje 

"...Kako se iz svega navedenog vidi, optuženik je svjesno počinio sva djela koja mu se stavljaju na teret, svjesno je kratio i priječio ostvarenje zadužbine te je svjesno prisvojio znatan dio njezine imovine. To su mu omogućile bivše vlasti, jer da su one vršile svoju dužnost pravog nadzora, do toga ne bi bilo moglo doći..."

"...Pri odmjeravanju kazne uzelo se je u obzir optuženikovu neporočnost, starost i bolesno stanje, a kao otežice, nastalu štetu, dugo trajanje djela i zrelo razmišljanje, pa obzirom na stanje zdravlja i starost, udarila se kazna, koja bi prema težini djela, trebala da bude i strožija ..."

Presuda je postala pravomoćna i izvršna dana 28.09. 1946. godine a dr.Miše Kolin je izdržavao kaznu u KPD u Lepoglavi. U tom periodu njegov brat pokušava ishoditi smanjivanje kazne odnosno puštanje na slobodu ali tek je 10.04.1950.godine Odlukom Prezidija Sabora NRH (br. Pom.316-1950) pomilovan i pušten na slobodu. Ima osnova razmišljanjima da je ovo pomilovanje rezultiralo dogovorom vlasti i dr.Kolina da se njega pusti na slobodu, a on će "osloboditi" deponirani iznos funta sterlinga u Londonu što bez njegovog potpisa nije bilo moguće.

Nakon nekog vremena dr.Miše Kolin odlazi u Francusku gdje 26.listopada 1958.godine umire ostavljajući iza sebe vlastoručno napisanu oporuku:

"Oporuka

Za života sam razdijelio moju imovinu i dao svakome kako sam držao da je dobro, mojoj supruzi, mojoj djeci i drugima.

Ako se sa svim tim nagdje nešto moga iza moje smrti, to ostavljam polovinu mojoj vjernoj supruzi Anni rogjenoj Tironi, a drugu polovinu mojoj djeci Mariji Graciji i Antoniji u jednake dijele.

Sve što se nagje u našim stanovima-pokući: rublja, posteljine, srebra, novca i ost. pripada mojoj supruzi, jer je to ona donijela odnosno kupila svojim novcem, ili sam joj ja za mog života darovao i predao.

Ovo je moja posljednja volja.

Dr.Miše Kolin

U Dubrovniku 16.januara 1944."