ZAKLADA · STATUT 1947.

Krajem 1944. godine temeljem tada važećih propisa, Upravni odbor Zaklade popunjava se novim članovima i u njega ulaze dr. Frano Dabrović,  liječnik-zubar i predsjednik N.O.O. , kap.Niko Hrdalo -  sudski vještak za pomorska  pitanja i Ivo Golub,   obrtnik, a umjesto dotadašnja tri člana od kojih su dva umrla (don Gjuro Krečak i prof. Maks Milošević- strijeljani po ulasku partizana u Dubrovnik),a treći ( prof.Petar Slovinić) je trajno odselio iz Dubrovnika. Ministarstvo prosvjete NR Hrvatske, kao vrhovna zakladna vlast, potvrđuje ovu popunu Upravnog odbora. (Odluka br.1694-I-1946 od 22.01.1946.g.)

U toku 1946.   Upravni odbor je sačinio i poslao određene izmjene u pravilima Zaklade (STATUT PRIVREMENIH PRAVILA ZAKLADE) Ministarstvu prosvjete NRH koje je zatražilo mišljenje o tim pravilima od Ministarstva pomorstva u Beogradu jer su u njegovoj nadležnosti stručne pomorske škole. Nakon prepiske s Ministarstvom prosvjete NRH, Ministarstvo pomorstva obavještava Upravni odbor Zaklade da je usvojilo prijedlog Ministarstva prosvjete NRH Akt br.5098-I-47 da se temeljem pravnih pravila o zakladama i zbog razloga što je ovo Ministarstvo posebno zainteresirano za rad Zaklade, izmijeni član 19.Privremenih pravila tako da se regulira da ova Pravila pored Ministarstva pomorstva odobrava i Ministarstvo prosvjete NRH.

Nakon toga Upravni odbor na sjednici održanoj 8.03.1947. g.  prihvaća Statut privremenih pravila Zaklade koji odobrava Ministarstvo prosvjete NRH i Ministarstvo pomorstva FNRJ. (Odobrenje Ministarstva prosvjete NRH br.16972-1947.g. i odobrenje Ministarstva pomorstva FNRJ Kab.br.158 od 9.04.1947.g.)

Ovaj Statut privremenih pravila Zaklade utvrdio je posebno da će se zakladna imovina

 "... upotrebiti za novu školsku zgradu i internat u Dubrovniku kao i za potreban namještaj,uđbenike i pomagala za nastavu".

To je bio rezultat upravo započetih aktivnosti od strane Ministarstva pomorstva, da se zgrada škole gradi u Lapadu, a da se s njom gradi i internat. Pored utvrđenja da nadzor vrši Ministarstvo pomorstva, u članu 8. je utvrđena obaveza da se sva zakladna imovina u gotovom i vrijednosnim papirima

 "... položi u jedan novčani zavod i to prvenstveno onaj, koji ima podružnicu u Dubrovniku".

Statut posebno u članu 9.utvrđuje da se prihodom zakladne imovine pokrivaju sljedeći izdaci :

"...1/ Troškovi uprave

 2/ Uzdržavanje zakladne imovine

 3/ Čuvanje i uzdržavanje mauzoleja obitelji Iva Račića koji se nalazi na groblju u Cavtatu

4/Za nabavku potrebnih uđbenika i pomagala za nastavu u akademiji.

Ono što preostane iza pokrića izdataka pod točkom 1 do 4 moći će se upotrebljavati :

a/ za stipendije siromašnim vrijednim đacima iz Plata /Župa Dubrovačka/ i iz Cavtata, koji budu pohađali pomorsku akademiju;

b/ za održavanje tečajeva za usavršavanje kandidata ,koji nakon izvršene propisne pomorske prakse pristupaju poručničkom odnosno kapetanskom ispitu;

c/ za održavanje predavanja iz pomorskog prava, narodne privrede i drugih grana znanosti, koji su u vezi s pomorstvom i pomorskom trgovinom . Ova predavanja mogu se održati i za širu javnost koja se zanima za pomorstvo.Za ova predavanja moći će se angažirati samo opće priznati naučni stručnjaci;

d/ za stipendije đacima u prvom redu iz dubrovačkog kotara koji se budu istakli u nauci, da se mogu, po apsolviranju akademije, usavršiti u kojoj grani u pomorstvu i pomorskoj trgovini;

e/ za nagrade đacima akademije koji se budu isticali u nauci;

f/ za doprinos za skupna putovanja đaka akademije;

g/ za doprinos postojećem Dubrovačkom pomorskom muzeju:

h/ za promicanje svake vrste pomorske i pomorsko-trgovačke djelatnosti u raznim pravcima na dubrovačkom teritoriju ".

Članom 10.Statuta predviđeno je da

"...ukoliko prihodi zakladne imovine ne bi dotekli za pokrivanje izdataka iz čl.9 točka 1 do 4, ti će se izdaci podmirivati iz glavnice imovine "  što je bitna razlika u odnosu na odredbe Pravila iz 1944. godine, čime se utvrdila osnova da se postupno cjelokupna imovina Zaklade upotrebi za pokriće raznih troškova i tako malo po malo dovede do nestanka cjelokupne imovine.

Vjerojatno imajući u vidu sva loša iskustva u upravljanju Zakladnom imovinom u periodu između dva rata članom 11. je utvrđeno

"...Da bi se imao što bolji pregled uprave imovinom upravni će odbor zaklade za svaku godinu sastaviti predračun Zaklade i podnijeti ga Ministarstvu pomorstva FNRJ na odobrenje ".

Nažalost, ova obaveza Upravnog odbora tokom narednih godina, a za vrijeme važenja ovog Statuta (do 1988.godine), nije se izvršavala.

Statutom se utvrđuje da Ministar pomorstva imenuje Upravni odbor od pet članova a na prijedlog N.O.za grad Dubrovnik.  Članom 17. se utvrđuje :

"Da bi se sačuvala trajna uspomena na ime nosioca Zaklade kapetana Iva Račića i utemeljicu Zaklade Mariju udovu Račić pok.Iva  postaviće se u glavnoj zgradi škole vidan spomen-znak"

Bilo je predviđeno da ovaj Statut vrijedi dok se ne donese Zakon o zakladama,  što do danas u  Hrvatskoj nije učinjeno. Primjena ovog Statuta trajala je sve do 14.12.1988. g. kada je donesen novi Statut.

1962. godine dostavljen je za potrebe spora u Francuskoj jedan tekst Statuta privremenih normi Zaklade Pomorsko trgovačke akademije "Ivo Račić" u Dubrovniku na francuskom jeziku, tj. sud je ovjerio da je taj tekst Statuta na francuskom jeziku identičan tekstu na hrvatskom jeziku i to upravo Statuta donesenog 1947. godine. Nema nikakvih podataka da je takav tekst Statuta ikada usvojen na sjednicama Upravnog odbora niti da ga je razmatrao bilo koji nadležni organ vlasti. Prema tome, očito je da je Sud ovjerio tekst Statuta koji nije bio na snazi, a nije odgovarao tekstu Statuta usvojenog 1947 .godine (Dopis Upravnog odbora br.332/42 od 25.11.1942.g.) i to u tekstu koji je u tom dokumentu odgovarao državnim organima,  prvenstveno Uredu za zaštitu jugoslavenske imovine u inozemstvu.

Kod ovog prilagođenog teksta Statuta u odnosu na izvorni tekst, bitna razlika je samo u izostavljanju članova koji se odnose na pravo članova Upravnog odbora Zaklade na godišnju nagradu u skladu s određenjima u oporuci, te pravo zastupanja Zaklade pred vlastima i trećim osobama koje je bilo dano predsjedniku UO odnosno njegovom zamjeniku i jednom članu UO. Također je u tom prijevodu "preskočena" odredba koja se odnosi na postavljanje vidnog spomen-znaka u glavnoj zgradi škole kada se ona sagradi. Taj očito namjerni previd mogao bi se objasniti i time što je u to vrijeme, 1962. godine, škola već bila sagrađena, a kako se to nije učinilo, ocijenilo se suvišnim to još i prevoditi   na francuski jezik.                                       

Bez obzira na tu okolnost očito je da je 1947. godine bilo nužno donijeti Statut kojim bi se osigurala namjeravana gradnja škole, a za sve ostalo ( osim kada je isti trebao radi spora za naknadu štete u Francuskoj ) Statut se više nije koristio pa je tako i mogla proći 41 godina  da se  ne prilagođava potrebama života i osigura da se Upravni odbor u pravom smislu angažira u cijelosti na ostvarenju zakladne svrhe. Ostaje činjenica da je i osnivanje upravnih odbora kroz ovaj period vršeno suprotno odredbama važećeg Statuta iz 1947. godine jer je imenovanje vršila Skupština općine (Ministarstvo pomorstva je ukinuto),  na što nije bila ovlaštena ni zakonom ni Statutom Zaklade.

Upravni odbor na sjednici održanoj dana 8.03.1947. g. nakon što je potpisao Statut privremenih pravila Zaklade, konstatira da je prihvaćanjem Statuta

"...prestala važiti pravna norma u smislu koje se popunjavanje zakladne uprave vršilo zaključkom same Uprave" već da Upravni odbor imenuje vrhovna zakladna vlast tj. Ministar pomorstva FNRJ. Je li Upravni odbor smatrao da je ovakvom odredbom povrijeđen ili je revolt bio uvjetovan činjenicom da je, kako je ranije već navedeno, u Dubrovniku boravio izaslanik Ministarstva pomorstva  FNRJ koji nije kontaktirao ni predsjednika ni članove Upravnog odbora, tek iz zaključka navedenog u zapisniku od 8.03.1947. g. vidljiva je i određena doza gorčine :

"...Pošto je novim pravilima položaj upravnog odbora iz osnova izmjenjen i smatrajući da je potpisom pravila zadatak upravnog odbora u dosadašnjem njegovom postojanju dovršen, to se prihvaća jednodušan zaključak, da se vrhovnoj zakladnoj vlasti dade ostavka na, u svoje vrijeme, povjerenoj mu časti s time, da će odbor nastaviti da vodi agende zakladne uprave do postavljenja odnosno imenovanja novog upravnog odbora.

Ovaj zaključak ima se saopćiti koliko dosadašnjoj vrhovnoj zakladnoj vlasti, Ministarstvu prosvjete N.R.H., kao i Sav. Ministarstvu pomorstva, u čiji djelokrug, prema novom Statutu, ima zaklada da   pređe ".

I tako, nakon šest godina savjesnog rada, ovaj Upravni odbor kojim je rukovodio dr. Niko Iveta predaje 26.04.1947. godine zakladnu upravu novoimenovanom Upravnom odboru kojim kao predsjednik rukovodi dr. Zvonimir Stojković.