ZAKLADA · PRIPREME GRADNJE

Od početka rada Upravni odbor je nastojao  stvoriti uvjete za ispunjenje zakladne svrhe, a to je gradnja Pomorsko-trgovačke akademije u Dubrovniku te je već 16.12.1941. g. pod br.77/41 upućen prijedlog Tehničkom odjeljku pri Kotarskoj oblasti u Dubrovniku:

"...da bi Odjeljak poduzeo što je potrebito, da bi se na dotičnom mjestu ispravila odnosno proširila državna cesta sa ustupom potrebitog zemljišta zakladne vlasnosti a uz protuzamjenu zemljišta državne vlasnosti koja graniči na zapadu zakladnim posjedom ".

Ovaj prijedlog je učinjen kako radi toga da se omogući bolji i sigurniji pristup zgradi Akademije (zgrada na Pločama) tako i zbog  zaokruženja zemljišta potrebnog za gradnju ove zgrade.

Ministarstvo nastave naređuje (Odluka Ministarstva nastave NDH br.79331 od 13,08,1942,g.) Gradskom Poglavarstvu u Dubrovniku da izvrši procjenu vrijednosti zemljišta koje bi Zaklada ustupila državnoj upravi i zemljišta koja bi državna uprava u zamjenu ustupila Zakladi što je 28.08. 1942. g. i učinjeno, a elaborat procjene je poslan Ministarstvu nastave. Držeći da nema načelne protivnosti za izmjenu zemljišta, Upravni odbor je na sjednici 25.08. 1942. g. donio zaključak da se pristupi izradi idejne skice za zgradu škole. Taj posao povjeren je ing.arh. Jurju Dencleru, profesoru Visoke tehničke škole u Zagrebu .

Ugovor o zamjeni zemljišta između Zaklade i Državnog erara u svrhu zaokruživanja terena na Pločama, na kome se ima sagraditi zgrada Akademije, zaključen je 22.10.1943. g. nakon čega je proveden i u zemljišnim knjigama

(Ugovor o izmjeni nekretnina sklopljen dana 22.10.1943.g. između Erara NDH i Zaklade PTA „Ivo Račić“ odobren temeljem odluke drž.tajnika minist. Državne riznice br. 2146-K-43 od 23.02.1943.g. – ovim ugovorom Zaklada je ustupila Eraru NDH zemljišta površine 621m2 a Zaklada je ustupila Eraru NDH zemljišta u površini od 547m2.), a ing. Dencler je prihvatio ponudu za sastav idejne skice za gradnju škole-Akademije. On je u lipnju 1944. g. boravio u Dubrovniku da bi na licu mjesta objasnio i raspravio svoju idejnu osnovu. Uz manje primjedbe i izmjene, ponuđena osnova je i prihvaćena u smislu unutarnjeg rasporeda zgrade, dok je za vanjski izgled zatraženo da se izradi još jedna varijanta nacrta kako bi Upravni odbor imao mogućnost usporedbe i izbora u pogledu vanjskog oblika zgrade. Kako je od mjeseca rujna 1943. g. prekinuta svaka veza sa Zagrebom, tako Upravni odbor nije više mogao kontaktirati s ing. Denclerom.

Početkom 1947. u Dubrovniku boravi predstavnik Ministarstva pomorstva   radi pribavljanja mišljenja i donošenja odluke o podizanju zgrade za Pomorsko trgovačku akademiju u Dubrovniku (kao i internata koji bi se priključio Akademiji). O ovom boravku i radnjama predstavnika Ministarstva pomorstva Upravni odbor Zaklade saznaje tek kada je njegova misija bila završena. Tako na sjednici održanoj dana 8.03.1947. g. Upravni odobor konstatira

"... da je u zakladnom pismu zavještateljica izrazila želju da školska zgrada za Pomorsko trgovačku akademiju bude u Dubrovniku na Pločama i da je postavila kategorički zahtjev,da se za svaku eventualnu promjenu položaja ima saslušati mišljenje administratora i kuratora zaklade čigov izrijek ima biti odlučan,dočim se pri viječanju i zaključku anketne komisije -izgleda- o tome nije vodilo računa,već je, kako se čuje odobreno drugo mjesto za gradnju rečene Akademije a bez saslušanja i pristanka sadašnjeg odbora kao administratora i kuratora Zaklade".

Upravni odbor stoga, uviđajući da se zgrada Pomorsko- trgovačke akademije ima graditi u Lapadu, obavještava ing. Denclera da do daljnjih obavijesti obustavi rad na kompletiranju skice namijenjene za gradnju na Pločama, a ujedno mu podmiruje sve do tada nastale troškove. Tako je stavljena točka na gradnju Pomorsko-trgovačke akademije na Pločama i počinju pripremne radnje za njezinu gradnju na drugoj lokaciji, tj. u Lapadu.

Upravni odbor je također u ovom razdoblju (1941.-1946.) nastojao  ostvariti drugu želju ostaviteljice  koja se odnosila na stipendiranje učenika pa je tako 7.12. 1942. g.  odlučio da Državnoj Pomorsko-Trgovačkoj Akademiji u Dubrovniku da pomoć od 20.000 kuna koja će se razdijeliti vrijednim i zaslužnim pojedincima - što je škola i učinila, a Zakladi dostavila spisak svih učenika kojima je pomoć dodijeljena. Slijedeće 1943. godine Upravni odbor nastavlja s davanjem nagrada zaslužnim učenicima i odobrava iznos od 40.000 kuna, a također i jednu pomoć od 10.000 kuna apsolventu brodogradnje na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu  Stjepu Barkigjiji  na njegovu molbu.  On se odmah po diplomiranju pismom zahvaljuje Zakladi na potpori.

Zaklada te 1943. godine odobrava i sredstva za nabavu nastavnih pomagala za Državnu pom.trg.akad. u Dubrovniku  u visini od 15.000 kuna.

Na poziv Odbora za pomoć povratnicima iz talijanskih logora Upravni odbor na sjednici od 25.09.1943.g. odlučuje da Odboru doznači svotu od 15.000 kuna " za povratnike pomorskog stališa".

I naredne 1944. godine Upravni odbor odobrava 40.000 kuna za nagrade učenicima Akademije te 15.000 kuna za nabavu nastavnih pomagala, dok u 1945. i 1946. godini zbog novčanih  (ne)prilika ova aktivnost izostaje.

Značajno je da svih tih godina (1941.-44.) Upravni odbor nastavlja podmirivanje troškova najma zgrade Državne pomorsko-trgovačke akademije   kako je to bio ugovorio još dr. Kolin 1933. g. (na vrijeme od pet godina !? ).

Upravni odbor je, u skladu s određenjem u oporuci, članovima isplaćivao pripadajući dio nagrade za rad, a redovno su namirivane i sve obaveze iz poslovanja Zaklade.

Upravni odbor je 1942. g. poduzeo akciju  da se nad imovinom dr. M. Kolina osigura potraživanje Zaklade prema njemu, a u visini od 6,935.927.- kuna koje je uložio  u jednu inozemnu banku. Državno zastupništvo u Makarskoj pod brojem 290 od 3.09.1942. g. dostavilo je pripremljeni prijedlog sudu za uknjižbu prava zaloga nad imovinom dr. Kolina što je Kotarski sud u Dubrovniku i učinio.

Bivši upravitelj Zaklade dr. Miše Kolin 10.06.1946. godine je uhapšen i povedena je sudska istraga a Upravni odbor Zaklade je zatražio da se provede i sudski postupak radi nemarnog i štetnog vođenja Zaklade čime se je dr. Kolin ogriješio o paragraf 15. Zakona o zadužbinama. Presudom Okružnog suda u Dubrovniku dr. Miše Kolin je oglašen krivim i osuđen.

Iako će još biti riječi o radu Upravnog odbora u ovom periodu, a posebno kod dijela koji se odnosi na utvrđivanje nekretnina Zaklade u Platu, očito je da je ovaj Upravni odbor, nakon niza teških i pogubnih godina za zakladnu imovinu, nastojao što je moguće savjesnije ostvarivati želju ostaviteljice Marije udove Račić. Nesumnjivo je trebalo mnogo napora cijelog Upravnog odbora, a posebno dr. Nika Ivete kao njegovog predsjednika, da se u tim teškim ratnim godinama sačuva bar glavnica imovine, što je uglavnom i postignuto. Upravni odbor zaslužuje pohvalu i radi činjenice da je upravo u tim ratnim godinama uspio ostvarivati zakladnu svrhu (priprema za gradnju Akademije na Pločama, pomoć učenicima i studentima, kupovanje nastavnih pomagala), a to zahvaljujući svom stavu da se zakladna imovina ima namijeniti isključivo za unapređenje pomorstva i to tako:

"...što će se odgajati vrijedni stručnjaci u pomorsko-trgovačkom staležu, pošto je to bila glavna želja zavještateljice..."

a u želji 

"...da Pomorsko trgovačka Akademija"Ivo Račić" u Dubrovniku može da postane jedna uzorna školska ustanova svoje vrsti,u kojoj bi se odgajali prvoklasni stručnjaci u trgovačkom pomorstvu" (Promemorija k broju 18/45 dr.Niko Iveta)