ZAKLADA · NEKRETNINE U PLATU

 

Plat

Prvo određenje u oporuci Marije udove Račić je :

"... Rješavam svake kmetske veze kmetove i polovnike moga očinstva Plat-Župa, i neka budu njihove zemlje proste i slobodne ".

Kotarski sud u Dubrovniku 13.12.1930. g. pod brojem A.193/27-22 dosuđuje Zakladi Pomorsko trgovačke akademije "Ivo Račić" u Dubrovniku a "...koja se ima ustanoviti" i nekretnine koje se nalaze u Platu (Župa dubrovačka). Na temelju te dosudnice o ostavini Marije udove Račić podnesen je prijedlog Kotarskom sudu u Dubrovniku za uknjiženje nekretnina u Platu na ime Zaklade  koje su izvornog vlasništva Iva Račića, a posebno Marije udove Račić. Prijedlogom su bile obuhvaćene sve čestice koje su pripadale Ivu i Mariji udovi Račić odnosno koje su bile upisane na njihova imena, a Kotarski sud je prije izdavanja rješenja o uknjiženju precrtao one koje su izlučene iz imovine:

- temeljem oporučne odredbe Marije udove Račić kojom oslobađa kmetove i polovnike svoga očinstva  ili

- temeljem odredbi agrarnog suda kojima su riješeni drugi kmetski odnosi a koji nisu zahvaćeni oporučnom odredbom.

Nakon ovog izdvajanja dijela čestica ostale čestice je Kotarski sud upisao na ime Zaklade, a one su opet postale predmet kupoprodaje s Božom Bancom (navedene u ugovoru od 1940.), o čemu je ranije bilo riječi.

Dakle, dio nekretnina u Platu postao je vlasništvo bivših kmetova, ali nažalost u tom momentu, kako se kasnije pokazalo, nije bilo obuhvaćeno sve što je trebalo izdvojiti iz imovine Zaklade u Platu.

Novi Upravni odbor je nastojao još od samog početka svog rada 1941. godine riješiti ovaj problem i to odmah po odbijanju suglasnosti nadležnih vlasti na ugovor o kupoprodaji s  Božom Bancom. U Izvještaju o svom radu za 1941. godinu Upravni odbor konstatira da u toj godini još nije "...obašao posjed u Župi Dubrovačkoj, jer su se ispostavile znatne nesuglasnosti između stanja po katastarskim listovima i stanja po sudskim zemljišnim knjigama. U zadnje su naime vrijeme bile izdate razne presude u postupku razrješenja agrarnih odnosa, koje se još nijesu provele, pa je red bilo pričekati dok se presude sprovedu u zemljištničkim knjigama dotično posjedovnim listovima Katastarskog Ureda. Međutim ova se stvar uzela u očevidnost da se i to imanje obađe netom se pitanje rasčisti".  (Izvještaj Upravnog odbora za 1941.godinu)

Nastavljajući aktivnosti na sređivanju zemljišno-knjižnog stanja u Platu Upravni odbor na sjednici od 5.10. 1942. g. zadužuje poslovođu Zaklade Luja Kalčića da pregleda zakladni  posjed u Platu i da raščisti stanje zemljišta i zgrada. Nakon izvršenog zadatka Lujo Kalčić je podnio pismeni izvještaj iz kojeg se može nedvojbeno utvrditi da dio čestica koje su uknjižene na Zakladu drže pojedini seljaci iz Plata na tzv.uvjet / polovnici / i to još od vremena kada su ove čestice pripadale obitelji Marije udove Račić te da dio čestica uživaju od davnina bivši kmetovi,  a iste su uknjižene na Zakladu. Također je utvrđeno da dio čestica vlasništva Zaklade drže pojedini seljani koji nikome ne plaćaju nikakve dadžbine.

Upravni odbor se 21.10.1943. g. dopisom br.235 obraća  Državnom zastupništvu za mišljenje u pogledu koraka koji bi se imali poduzeti za razvrgnuće suvlasničkih zajednica, što je uslijedilo nakon što su se neki suvlasnici obratili Zakladi da im ona preda svoje dijelove u zajedničkom posjedu.

Državno zastupništvo dostavlja Upravnom odboru Zaklade svoje stanovište  (Dopis Državnog zastupništva NDH br. M.57/42-20 od 22.11. 1943.g) u pogledu razrješenja nastalih odnosa po pitanju nekretnina u Platu a prvenstveno konstatira

"...da ni ostavinski sud ni sastavljač Statuta Zaklade, pa ni nadzorna državna zakladna vlast, nisu nikako vodili računa o odredbi Račić Marije ud. Ivana ".

Kako prema mišljenju ovog organa po završetku ostavinske rasprave nije više bilo mogućnosti da se ona ponovno otvori, odnosno da kmetovi ili polovnici u svojstvu legatara zatraže od suda izdavanje potvrde u smislu paragrafa 137. vanparničnog postupka radi uknjiženja prava vlasništva, tako ovaj organ predlaže da se uknjiženja izvrše na jedan od sljedeća tri načina:

" 1. tužbama legatara kmetova i polovnika protiv zaklade na utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva ;

2. da zaklada u sporazumu sa legatarima izda ovima izprave- očitovanja kojima ih ovlašćuje na uknjiženje prava vlasništva ;

3. da legatori kao posjednici zemljišta prijave katastralnom uredu u Dubrovniku u smislu čl.25 Pravilnika za održavanje katastra nastale promjene, da ovaj ured zamoli zemljišnički sud, da se izvrši upis prema propisima paragrafa 85 vanp.postupka, savezno sa paragrafom 160 Pravilnika za vođenje zemljištnih knjiga".

Iz razloga što je za bilo koji od predloženih načina nužna suglasnost legatara, a koji očito nisu zainteresirani za razrješenje ovih odnosa,  sugerirano je da Upravni odbor stupi u direktni kontakt sa bivšim kmetovima i polovnicima.

Navodeći ove mogućnosti Državno zastupništvo ukazuje i sljedeće:

"...Putem tužbe bi legatari na najjeftiniji način došli do izprave potrebne za prenos prava vlastništva, jer bi se zaklada na tužbe oglušila, naravski u koliko bi se tužbe odnosile samo na zemljišta koja su testamentom zavještana.

Drugi način, da zaklada izda legatarima izprave-očitovanja, također bi brzo doveo do cilja, no u tome je poteškoća u pogledu prenosne biljegovine, koju bi legatari imali da plate prilikom traženja upisa prava vlasništva.

Treći je način onaj, da dosadašnji posjednici prijave katastralnom uredu nastalu promjenu, te da isti povede postupak predviđen u čl.37 Pravilnika za održavanje katastra. Obzirom na propis čl.28 istog pravilnika, takovu prijavu može podnieti i taj upravni odbor, odnosno i ovo zastupništvo u ime Države kao nadzorne vlasti zaklade. Nego ovaj postupak zahtjevao bi mnogo vremena, obzirom nato što bi mjerač morao po svoj prilici da izvrši premjer čitavog zemljišta, pošto današnje faktično stanje nikako ne odgovara u mapi, odnosno u zemljištničkim knjigama. Ukratko, mjerač bi svojim radom trebao da dovede u red čitavo mapalno stanje, koje još tamo iz vremena osnivanja zemljišnika nije uređivano bilo, kako to proizlazi iz dopisa tog upravnog odbora 23.veljače 1943., a to bi naravski pa i  obzirom na današnje ratne prilike, mnogo produljilo njegov rad. S druge strane zaklada nema interesa da se uredi mapalno stanje, već samo da bude brisana sad postojeća uknjižba prava vlasništva i izvršen prenos na legatore i to čim prije ".

Temeljem iznesenog mišljenja ovaj organ sugerira Upravnom odboru Zaklade da nakon stupanja u kontakt s legatarima s njima postigne suglasnost da se ovo pitanje riješi ili da legatari podnesu tužbu ili da se pred sudom zaključi nagodba, a ako pregovori ne uspiju onda ostaje jedino da bivši kmetovi i polovnici ustaju tužbom pred nadležnim sudom.

Međutim, usprkos danim uputama, s jedne strane radi ratnih prilika, a s druge radi nedostatka suglasnosti pojedinih suvlasnika, od kojih su neki bili i odsutni, nije se ništa značajnije učinilo u sređivanju zemljišno-knjižnog stanja u Platu.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata i potom imenovanja novog Upravnog odbora ovaj nije pokazao interes da se ovo pitanje razriješi. To se najbolje vidi iz dopisa tog Upravnog odbora od 23.06.1948. godine broj 19 upućenog Ministarstvu pomorstva FNRJ u kojem se daje stanje imovine Zaklade i između ostalog navodi da imovinu Zaklade čine i nekretnine u Platu suvlasništva za 4/5 dijelova a u kvm33.831 au Platu je u suvlasništva 371.316 kvm.. Teško je utvrditi iz kojih izvora je taj podatak dobiven, ali je nedvojbeno da je netočan i proizvoljan i da nije ni blizu stvarnom stanju koje je Upravni odbor mogao dobiti samo da se potrudio zbrojiti sve što je u dokumentima bilo navedeno.

Kako je već naprijed navedeno,  postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice je dug i kompliciran pa je u narednom periodu do današnjih dana izostala prava aktivnost na tom planu. Povremeno su se javljali bivši kmetovi i polovnici odnosno njihovi nasljednici i zahtijevali tužbom pravo vlasništva na pojedinoj čestici, a na temelju određenja u oporuci Marije udove Račić. Bilo je i slučajeva da su pojedini suvlasnici tužili Zakladu, a s osnova da su dosjelošću stekli pravo vlasništva u cijelosti na pojedinoj čestici zemlje.  Njima je u prilog išla činjenica da kroz cijeli poslijeratni period Upravni odbor uopće nije vodio računa o tom zemljištu, osim što je u veljači 1964. g.  obišao posjed u Platu niti je htio srediti zemljišno-knjižno stanje, a u pravilu je priznavao tužbene zahtjeve.

Što se tiče same imovine u Platu, Upravni odbor je još 1967. godine raspolagao podatkom da je Zaklada suvlasnik zemljišta ukupne površine cca 371.316 kvm (samo je jedna čestica pašnjak u brdu od 316.593 kvm )  od čega :

-     u 366.550 kvm na 58 čestica Zakladi pripada 80/224  dijelova ;

-     u 1241  kvm ili jedna čestica a Zakladi pripada 408/840  dijelova;

-     Zaklada vlasnik u cjelosti 3.535 kvm na 10 čest.  zemlje ;

Kako zemljišno-knjižno stanje još nije sređeno, a bilo je više eksproprijacija ( "Hidroelektrana", Jadranska turistička cesta i sl.), tako se stanje u zemljišnim knjigama ne može uzeti kao pouzdano.