ZAKLADA · IZGRADNJA NAUTIKE

Izgradnja pomorske škole 1952-1954

 

Marija udova Račić u oporuci od 27.08. 1919.godine određujući kao baštinika cijele njene imovine Pomorsko-trgovačku akademiju "Ivo Račić" u Dubrovniku posebno utvrđuje :

" ...U pogledu akademije, njene ustanove, njenog statuta, početka djelovanja, financiranja, programa i mjesta na komu će biti smještena, čuti će se mnijenje strukovnjaka, a odlučan će biti o svemu izrijek moga oporučnog izvršitelja i administratora i što on odredi.Želim da se akademija smjesti u mojoj kući na Pločama."

Dr.Miše Kolin kao kurator i administrator Zaklade u periodu neograničenog upravljanja zakladnom imovinom nije imao namjeru ispuniti osnovni cilj ostaviteljice, već je ugovorom počevši od 1933.godine (kako je već navedeno), umjesto toga plaćao najam za zgradu postojeće Pomorske škole na Brsaljama (Pile),  što se nastavilo do 1944.godine. O tome da dr.Miše Kolin nije ni imao namjeru  ikada stvarno pristupiti ostvarenju želje ostaviteljice i sagraditi akademiju najbolje se vidi iz dopisa dubrovačkoj općini od 2.07. 1940.godine kojim je predlagao da se Zaklada ukine. U tom dopisu po pitanju akademije je navedeno:

"...Kako bilo, pokazalo se nesumljivo, da bi još jedna pomorsko-trgovačka škola bila suvišan luksuz, a to se najbolje zaključuje iz činjenica nastalih poslije svjetskog rata, kriza pomorstva koja je nastupila kratko vrijeme poslije rata, pa privremeno poboljšanje kratkog vijeka, pa opet kriza sve do italijansko - abesinskog i sadanjeg rata. Neka mi bude dozvoljeno pitanje, koje nije neumjesno: Što smo u pogledu škola uopće doživjeli od stvaranja države do danas ? Ne samo da su tri postojeće državne pomorske škole odviše - dovoljne bi bile i dvije - već je previše i gimnazija, bile one realne ili klasične ; previše je i drugih srednjih škola. Treba sa strahom pomišljati na posljedice, koje nastaju iz toga, što te škole davaju svake godine prekomjeran broj mladića i djevojčica kojima sama školska svjedođžba neće osigurati zaradu. Te škole odvraćaju od sela i zemlje, dakle od zdrave privrede i bolje budućnosti.

Trebalo bi ozbiljno promišljati na to, da se broj tih škola smanji, da se ukloni stvaranje intelektualnog proletarijata, koji je već danas brojan, a pogotovo pomorskog, najpogibeljnijeg.

Što je kod nas urađeno na polju prosvjetnih zavoda u prošlih 20 godina? Počimalo se odozgo. Imamo nekoliko sveučilišta, mnogo drugih visokih škola, nebrojene akademije, gimnazije i sl., a nije se posvetilo dovoljno brige osnovi naobrazbe naroda : pučkim (osnovnim) školama, gragjanskim i zanatskim školama.Počelo se sa cilindrom, a zaboravilo na obuću. Dubrovnik ne smije tim putem.

Imajući sve ovo na umu i koristeći se dogagjajima, praksom, putovanjima i savjetima ljudi od nauke i zanata, došao sam do zaključka da se prvobitni cilj zadužbine izmjeni i njezina imovina upotrebi u svrhe, koje će njezinu cilju biti najbliže, a ujedno biti od neprocjenjive koristi gradu Dubrovniku, narodu i državi."

Činjenica je da je ostaviteljica Marija udova Račić u oporuci posebno naglasila:

"...Ako bi radi prilika moja ustanova, kako je sada zamišljam trebala kakvu preinaku, izvršit će se prema izrijeku moga oporučnog izvršitelja i administratora, komu su najbolje poznate moje misli i želje i svrha, za koje sve činim,"

te je to ipak na određeni način dalo za pravo dr.Miši Kolinu da u istom dopisu od 2.07. 1940.g. utvrdi:

"...Zavještateljica nije imala na umu kakvu visoku školu. Ona je mislila na korisnu, praktičnu školu pomorsko-trgovačku, koju će moći da pohadjaju i ženske. Željela je dakle da i ženskom pomlatku dade mogućnost za trgovačku naobrazbu. A kakva je mogućnost bila u doba kada je ona činila svoju oporuku ? Onda nije bilo u Dubrovniku trgovačke škole ni za muške, a kamo li za ženske. Poslije smrti testatorke, osnovana je godine 1921. u Dubrovniku državna trgovačka akademija za učenike oba spola, tako da je i ženskim omogućena trgovačka naobrazba u javnoj državnoj školi".

Ne osporavajući činjenicu da je dr.Miši Kolinu i te kako bilo poznato što je ostaviteljica željela u vrijeme sačinjavanja oporuke 1919.godine i kako je zamišljala akademiju,razlozi koji su postojali 1940.godine i osuda upravitelja Zaklade u javnosti ipak su bili presudni u ovakvom razmišljanju kojim se nastojalo opravdati neispunjenje zakladne svrhe.

Već je navedeno(a to treba ovdje i ponoviti)da je Marija udova Račić bila  kako sam dr.Kolin navodi  "...poslovima vješta i preduzimljiva žena..." te da joj je bilo dobro poznato da je u Dubrovniku u to vrijeme postojala Pomorska akademija, pa je nedvojbeno da je ostaviteljica željela školu fakultetskog ranga. U protivnom proizlazilo bi da je ostaviteljica željela još jednu školu srednjeg ranga (pomorsko-trgovačku),  što bi i njoj samoj sigurno bilo besmisleno. Također je dr.Kolinu bilo poznato da je dubrovački načelnik 1925.godine vodio razgovore u Zagrebu o osnivanju jednog fakulteta u Dubrovniku.

Bilo kako bilo do početka drugog svjetskog rata nije učinjeno ništa na ostvarenju osnovne želje ostaviteljice.

Tek nakon što je dr.Miše Kolin smijenjen s dužnosti upravitelja Zaklade Upravni odbor poduzima potrebne radnje kako bi se,  usprkos činjenici da su ratne godine, pristupilo ostvarenju želje ostaviteljice i izgradila pomorsko-trgovačka akademija na Pločama.

Kako je već navedeno,1947.godine u Dubrovniku boravi predstavnik Ministarstva pomorstva Jugoslavije radi pribavljanja mišljenja i donošenja odluke o podizanju zgrade za pomorsko-trgovačku akademije u Dubrovniku. Iako tom prilikom Upravni odbor nije uopće konsultiran o promjeni mjesta gradnje akademije (što je u suprotnosti s određenjima u oporuci), odlučuje se akademiju graditi u Lapadu umjesto na Pločama i tada započinju pripremne radnje za gradnju pomorskog tehnikuma na zemljištu Zaklade. (Gradnja se planira na česticama zem.1038/1, 1038/2, 1038/3, 1038/4 i 1040 K.O.Gruž)

Zaklada traži a Ministarstvo pomorstva FNRJ je suglasno (Suglasnost Ministarstva pomorstva FNRJ br.2148/1-II/2NO od 10.03. 1951.g.) sa idejnim projektom pomorskog tehnikuma u Dubrovniku kojeg je autor ing.Luka Perković, te se idejni projekt dostavlja na reviziju i odobrenje Ministarstvu građevina NRH - Komisiji za reviziju projekata. Ovo ministarstvo pod brojem 2179/51 od 6.04.1951.godine na osnovu priloženog elaborata donosi rješenje kojim se odobrava projekt za pomorski tehnikum u Dubrovniku uz neke manje primjedbe koje je investitor dužan prihvatiti.

Temeljem navedenih suglasnosti i odobrenja kao i odobrenja i građevinske dozvole NO Grada, Povjereništva komunalnih poslova,Uprave za građevinarstvo u Dubrovniku, Zaklada 2.02. 1952. godine zaključuje predugovor s  GP "Graditeljem" iz Dubrovnika o izvođenju građevinskih radova na visokogradnji pomorski tehnikum u Dubrovniku s  predviđenom svotom od 27,000.000 dinara i početkom radova odmah po potpisivanju predugovora.

Ugovor se zaključuje nakon što je prikupljena sva potrebna dokumentacija 29.07.1952.g. i njime se utvrđuje predračunska vrijednost radova prema stvarnim cijenama u iznosu od 30,864.007.-din. s tim da radovi počinju 12.02. 1952.g. a završetak I i II dijela zgrade predviđen je do 31.12.1952.g. Međutim i cijena i zahtjevi za gradnju cijelog objekta uvjetuju da se 21.10.1953.g. zaključuje novi ugovor s novom predračunskom cijenom od din.96,454.573.- (uračunavajući vrijednost već izvedenih radova u 1952.godini po osnovu ugovora),a rast cijena i nove potrebe dovode do zaključenja dopunskog ugovora s novom vrijednosti od 28,000.000 dinara. 

Tako prema tim ugovorima gradnja pomorskog tehnikuma iznosi ukupno dinara 124,454.573.- . Iz poslovnih knjiga Zaklade proizlazi da je Zaklada na ime gradnje pomorskog tehnikuma u razdoblju od 1949 - 1956.godine izdvojila ukupno 46,792.325.- dinara za izgradnju objekta i dio za opremu škole. Nakon što je izgradnja objekta dovršena u novoizgrađenoj zgradi 1954 godine nastavlja rad već postojeća Srednja pomorska škola,a 1969.godine se otvara Viša pomorska škola. Prilikom otvaranja ove škole govorio je i njen tadašnji direktor  Marin Knežević koji je naglasio:

"...Bile su potrebne korijenite društvene promjene da se ostvari ideja začeta pred 40 i više godina. Razvitak pomorske privrede i pomorstva uopće već je tada nagovještavao da će pomorcima biti potrebna viša sprema za savlađivanje sve složenijih pomorsko-privrednih problema i tehničkih dostignuća. Takve misli zaokupljale su i dubrovačkog pomorca Iva Račića i u tu svrhu namjenio je cijelu svoju ostavštinu otvaranju jedne Više pomorske škole u Dubrovniku. Drtveno-političke prilike u staroj Jugoslaviji nijesu davale uslova za ostvarenje jedne takove zamisli, naprotiv išle su na ruku elemetima koji su ovu ostavštinu iskoristili za svoje lično bogačenje. Socijalistička izgradnja naše zemlje i rješavanje socijalnih, prosvjetnih i društvenih problema omogućilo je i ostvarenje ove vrijedne zamisli. Sretna okolnost bila je da se na čelu Upravnog odbora Zaklade "Račić" našao tadašnji direktor Pomorske škole kapetan Špiro Savin tako da je ostvarivanje zamisli izgradnje nove zgrade Pomorske škole otpočelo već 4.veljače 1952.

Već 1954.godine u novoj zgradi otpočela je obuka pomorskog kadra. Materijalna sredstva Zaklade "Račić" nijesu bila ni izdaleka dovoljna za izgradnju škole ali je učešćem i velikom pomoću narodne vlasti i pomorsko-privrednih organizacija škola konačno dovršena i predana na upotrebu. Nagli razvitak školstva u socijalizmu doveo je i do otvaranja Više pomorske škole u Dubrovniku. Ovim činom dobio je Dubrovnik još jedno priznanje kao jedan od centara našeg pomorstva. Priznanje koje je zaslužio radi svoje mnogovjekovne pomorske tradicije.".

Ugovorom od 9.04.1973.godine s GP "Dubac" iz Dubrovnika započinje izvedba nadogradnje zgrade pomorskog tehnikuma, a radovi se završavaju iste godine. Zaklada je ponovno financirala (u cijelosti) i ovu nadogradnju sa svom potrebnom opremom. Prema obračunu ukupnih investicija na izgradnji nautičkog praktikuma ukupno su investicija, depozit i energetika iznosili dinara640.827,05 aZaklada je sa svog računa u te svrhe (uključujući dio za opremu ) uplatila iznos od din.673.789,85 .

Kroz cijelo vrijeme od početka gradnje pomorskog tehnikuma 1952. godine Zaklada je svaki raspoloživi dinar upotrebljavala za gradnju i poboljšanje uvjeta rada u Višoj i Srednjoj pomorskoj školi ( oprema kabineta i učionica, bojenje prostorija, popravci drvenarije, nabava žiro kompasa,izgradnja spremišta za brodove, asfaltiranje pristupnog puta,nabava kopirnog aparata i sl. ).

Upravni odbor je vrlo često bio suočen s činjenicom da su radovi izvršeni a tek onda se tražilo odobrenje i plaćanje stvorenih obaveza. Dana 14.12.1972.godine Upravni odbor Zaklade obavještava Višu pomorsku školu i Srednju pomorsku školu u Dubrovniku da je na sjednici održanoj  23.11. 1972.g. na sjednici zaključio :

"...upozorit će se Viša i Srednja pomorske škole u Dubrovniku da će ovaj Odbor isplaćivati samo one radove i druge potrebe, koji budu prethodno odobreni.".

Pokrivanje raznih troškova ovih škola nastavilo se sve dok je Zaklada raspolagala sredstvima a kada je žiro račun Zaklade "presušio" i  30.1.1977.godine iznosio svega 2.656.- dinara prestalo je i svako dalje potpomaganje škola. Time je, nažalost, usprkos postojanju dijela nekretnina prestao i rad same Zaklade,jer više nikome nije bila interesantna.