ZAKLADA · Dr.MIŠE KOLIN

 

 Mauzolej - detalj

Marija udova Račić očito nije bila obična domaćica već je bila, kako sam dr. Miše Kolin kaže, "poslovima vješta i preduzimljiva žena koja je svesrdno pomagala svoga muža Iva Račića u njegovom radu i stjecanju imetka". S njima je dugi niz godina radio dr.Miše Kolin pa je očito iz tog odnosa, a posebno iz neograničenog povjerenja koje je u njega imala Marija udova Račić, proizašlo i određivanje baš njega za prvog kuratora i administratora Zaklade sa svim ovlaštenjima koja su mu dana oporukom. Ima podataka da Ivo Račić i njegov sin Edi nisu baš imali puno povjerenja u dr. Mišu Kolina za razliku od Marije udove Račić koja je u njega imala neograničeno povjerenje, pogotovo nakon tragične smrti supruga i djece. Radeći s njima niz godina, dr. Kolin je očito bio dobro upućen u poslove obitelji Račić pa je Marija udova Račić smatrala da će osoba koja poznaje njihove nazore i principe rukovanja imovinom, kao što je to znao dr. Miše Kolin, uspješno njome upravljati i ostvariti namjenu i ciljeve ostaviteljice. O neograničenom povjerenju u dr. Kolina najbolje govori sam tekst oporuke kojom se dr. Kolin određuje "općim izvršiteljem i administratorom" s pravom da imenuje svog nasljednika i s pravom da odlučuje o prodaji imovine. Posebno se naglašava "Oporučni izvršitelj i administrator će isključivo po svome sudu i uviđavnosti vladati mojom imovinom, realizovat je i na novo ulagati, a u to se neće uplitati nikakva vlast".

Također se ne može zaobići činjenica da je nakon tragedije obitelji Račić i kada je Marija udova Račić ostala sama u svojoj boli uz nju bio dr. Miše Kolin i njegova supruga Ana Tironi, te da je upravo dr. Kolin bio taj koji je „kreirao“ dijelove oporuke koji se odnose na zakladu, a posebno njegova ovlaštenja kao kuratora i administratora!

Dr.Miše Kolin (oca Ivana i majke Antonije, rođene Feregja) rođen je 24.08.1880.godine u Dubrovniku, doktorirao je pravne nauke i živio je do 1930.godine u Trstu a potom u Zagrebu i Dubrovniku. Godine 1922. oženio se Anom Tironi, nećakinjom Iva i Marije Račić (Ivo i Marija Račić bili su bliski rođaci) s kojom je u braku imao dvije kćeri. Zanimljivo je da je na osmrtnici koja je tiskana u Dubrovniku nakon smrti Marije udove Račić, Ana Tironi navedena kao unuka što sigurno nije bila, kao ni navedeni kap.Vice dr.Miljan koji je također pogrešno naveden kao ožalošćeni unuk. Jedino je kao ožalošćeni ispravno naveden Božo Banac – zet!

Neograničeno ovlaštenje dr.Miše Kolin počinje koristiti neposredno nakon smrti Marije udove Račić i cjelokupno poslovanje zakladnom imovinom do kraja 1931. godine ostaje nejasno jer, kako je to kasnije utvrđeno, dr. Kolin propisane poslovne knjige za to prvo desetogodišnje razdoblje nije vodio, već ih je naknadno dao sačiniti negdje 1930. godine.

Statutom koji je dr. Kolin kao kurator i administrator Zaklade podnio na odobrenje nadležnoj nadzornoj vlasti, a koji je odobren rješenjem Ministarstva prosvjete (Rješenje broj 40060/31 od 10.09.1931.g.), sam je sebi potvrdio gotovo neograničena prava u upravljanju i raspolaganju imovinom ali sada s odobrenjem nadležnog organa. To je u narednom razdoblju dovelo do velikih poteškoća, posebno u nemogućnosti nadležnog organa da smjeni upravitelja ako ocijeni da nesavjesno upravlja imovinom. Razrađujući volju ostaviteljice, dr. Kolin u Statutu od 31.08.1931. godine sebi daje neograničenu vlast te utvrđuje stvaranje nasljedne uprave bez obzira na moralne kvalitete i materijalno stanje nasljednika upravitelja. Također utvrđuje i pravo da odlučuje o programu nastave buduće akademije, uz jednu ogradu, da je dužan saslušati stručnjake i da dovede plan i program nastave u sklad s državnim nastavnim zakonskim propisima. Iako je po tadašnjim propisima ovakvo reguliranje bilo u direktnoj suprotnosti s principima nastave (jer o nastavnom planu i programu može odlučivati samo vlast) Ministarstvo prosvjete je odobrilo ovakav Statut. Gledajući samo s ovog aspekta bilo je nužno izmijeniti Statut, ali tadašnji Zakon o zadužbinama nije sadržavao propis po kojem bi se Statut mogao izmijeniti po traženju vlasti jer zakonodavac očito nije predvidio da bi vlast mogla dati odobrenje statutima koje bi kasnije sama morala opozvati. Prema tome, ako je vlast htjela promijeniti Statut mimo volje upravitelja, odnosno ako je htjela oduzeti upravu dr. Kolinu, morala je prvo izmijeniti propise o zakladama.

Dr. Miše Kolin nije mogao dokazati, usprkos pokušajima u više navrata, (posebno za vrijeme NDH prema Državnom povjereništvu za ispitivanje porijekla imovine, kao i u krivičnom postupku koji je protiv njega vođen 1946. godine) odakle mu bogatstvo koje je stekao između dva svjetska rata, a to prvenstveno zbog toga što su sve to bili njegovi navodi koje nije potkrjepljivao valjanim dokazima. Iako se on trudio dokazati da je još 1918. godine bio bogat čovjek, utvrđeno je da je bio samo običan činovnik kod Iva Račića koji je imao još od 1915.godine plaću od 500 kruna mjesečno. Jedina nepokretna imovina koju je imao prije 1.12.1918. godine bila je „loža u Bondinom Kazalištu u Dubrovniku vrijednosti  austr.Kruna 10.000.-“ (Dopis NDH-Državno povjerenstvo za ispitivanje podrijetla imovine u Zagrebu-Broj:D.p.125-1941 od 23.10.1942.)  To nije omogućavalo bogaćenje kakvo je dr. Kolin htio prikazati. Nepobitno je da je dr. Kolin svoju imovinu povećavao u onom razmjeru u kojem se smanjivala imovina ostavine Marije udove Račić kojom je on neograničeno upravljao.

Iz izjava dr. Kolina i trgovačkih knjiga ostavinske mase, te drugih dokumenata (zemljišno knjižni izvaci i dr.), očito je da je dr.Kolin sve svoje nekretnine (uključujući i 8 kuća u Dubrovniku i Gružu) stekao počev od 1928.godine. Kada se tome doda da se dionice "Atlantske plovidbe d.d." pojavljuju u njegovoj imovini nakon što ih Zaklada više nema, da se saldo dr.Kolina u funtama sterlinga Zaklade smanjuje a povećava saldo u istoj valuti kod Royal Bank of Scotland u Londonu, onda je jasno da je njegova osobna imovina upravo proizašla iz imovine Zaklade, odnosno da je imovina Zaklade samo promijenila titulara. Nikada u potpunosti nije utvrđeno kolika je imovina dr.Kolina i gdje se ona nalazila, ali se 1946. godine utvrdilo da su dr. Kolin, odnosno članovi njegove uže obitelji (na koje je prenosio uoči rata svoju imovinu) pored nekretnina u Dubrovniku i Zagrebu (zgrada tadašnjeg Sanatorija - sada Dječja bolnica u Klaićevoj 18 kojeg su vlasnici supruga dr. M.Kolina, njegov brat Lujo te još nekoliko osoba koje čine tzv.SANATORIJUM d.d., a u stvari se radi o vlasništvu dr. M. Kolina u cijelosti) vlasnici slijedeće imovine : 

  1. polog od 55.000 Lstg.kod Royal Bank of Scotland u    Londonu,
  2. 73.636 komada dionica Jugoslavenskog Loyda,
  3. 7.500 komada dionica bankarske radnje Turković u Zagrebu,
  4. 3.300 komada dionica Adriatic Overseas Corporation u Londonu,
  5. 30.226 dionica Rudarskog poduzeća Trepča Ltd.,
  6. 2.000 komada dionica Srpske banke,
  7. 31.382 komada dionica Jadransko-podunavske banke,
  8. obveznice Blairovog zajma u nominalnom iznosu od 13.100 $   
  9. vrijednosni papiri S.H.Gutmana u Belišću, šećerane u  Osijeku, SLAVEKSA, JADRANSKE PLOVIDBE,        SANATORIJA     U   ZAGREBU,
  10. zlato, srebro, nakit, auto i drugo.

 

Iako je u vrijeme upravljanja Zakladom dr. Kolin svoju imovinu uvećao kako je kasnije utvrđeno na račun zakladne imovine, sve do 1941. godine nije se ništa konkretno poduzelo da ga se razriješi upravljanja imovinom Zaklade. Tek Odlukom Velike Župe Dubrava u Dubrovniku od 4.07.1941. godine (Odluka broj Pr.V.Ž.D. 24/41) obaviješten je dr.Miše Kolin da se rješidbom Ministra Nastave NDH od 30.07.1941. godine (Rješidba Ministra nastave NDH br.27329/41) razrješava dužnosti upravitelja Zaklade. Na ovo rješenje dr.Kolin je podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu koji je 12.02.1942.godine presudio da se utuženo rješenje ukida radi manjkavosti postupka. U međuvremenu dok je taj postupak trajao NDH mijenja zakonske propise o zakladama i novi propis stupa na snagu neposredno prije odluke Upravnog suda tako da je, čim je odluka donesena, Ministar Nastave dopisom od 4.03.1942.godine (Dopis br.15995/1942 Ministarstva nastave NDH)  razriješio dužnosti upravitelja Zaklade dr.Mišu Kolina "...jer je Zakladom upravljao očigledno na štetu zakladne imovine." Ujedno je pod istim brojem imenovan novi Upravni odbor a za predsjednika dr. Niko Iveta - financijski savjetnik iz Dubrovnika.

Nakon drugog svjetskog rata dr.Miše Kolin je uhapšen i protiv njega je vođen krivični postupak te je osuđen na kaznu zatvora, a izrečena mu je i mjera konfiskacije cjelokupne imovine.