ZAKLADA

 

 

"Vjekovi dubrovačke slobode, državnog života i kulture udarili su snažan pečat stanovnicima dubrovačke zemlje. Pučani i gospari ljubili su istim žarom svoju zemlju, svoj grad i svoju državu. Ona značajna rečenica: 'Obliti privatorum publica curate' nije samo prazna fraza i krilatica, već živa realnost i misao vodilja naših predaka, koji su, kako je ono rekao pok. Conte Ivo [Vojnović] 'iz ovog gnijezda učinili oltar'. Karitativne ustanove u našem gradu, kojima postanak imamo tražiti u dalekoj prošlosti Dubrovnika i veliki broj Dubrovčana-dobrotvora, bili ti vlastela ili pučani, pokazuju nam jednu od svijetlih strana dubrovačkog karaktera i svakako najveću pozitivnost 'dubrovačke duše'. Jedan od najvećih dubrovačkih dobrotvora, kapetan pučanin Tomo Skočibuha, u svojoj oporuci iz 1559. ovako naređuje nasljednicima: 'Da bi moja djeca i njihovi nasljednici u svemu slijedili moje stope, hoću i naređujem, da kao što sam uvijek bio poslušan svojoj dubrovačkoj gospodi radi općega dobra, da tako isto i oni slušaju svaku zapovijed Njihova gospodstva i neka se u tome pokažu pravim mojim nasljednicima'. Nije ove riječi izrekao Skočibuha iz nekog straha ili obzira, već iz dubokog uvjerenja da dubrovačka država postoji radi općeg dobra i koristi svojih podanika, pa zato zaslužuje poslušnost i poštovanje. Ovakvo su shvaćanje imale čitave generacije naših predaka, koje su mirno ostavljale svoje imetke općini, svrhama, bez ikakve bojazni da se neće ostvariti njihove želje i namjere. Uz svijetla imena spomenutog Skočibuhe, pa Jera Primoevića, Đura Sorga, Stijepa Sinče(će)vića-Alligretti, Nika Gradi, Miha Bucinjolo, Grgura Bolića, Điva Gozze i slavnog Miha Pracata nalazi se i ime kap. Iva Račića i njegove žene Marije ud. Račić.

(Ostavština † kap. Iva Račića, Dubrava, god. II, br. 5, (9. III. 1934.), Dubrovnik, 1934, str. 1)