Uvod · POMORSKO ŠKOLSTVO U DUBROVNIKU

Cjelokupni nastanak, razvoj i propast Dubrovačke Republike bio je vezan uz more, trgovinu i razvoj pomorstva, jer bez njega ova mala samostalna državica na Južnom Jadranu ne bi mogla opstati tijekom svih minulih stoljeća, a posebno u prilikama koje su u proteklom mileniju vladale na Jadranu i na cijelom Sredozemnom moru.

Već u 8.stoljeću Dubrovčani grade prvu galiju koja je trebala poslužiti obrani njihovih brodova od saracenskih gusara koji su u to vrijeme onemogućavali slobodnu trgovinu. Vezujući se za Bizant Dubrovčani u 9.stoljeću uživaju posebne privilegije u međunarodnom pomorstvu a počinje se razvijati i brodogradnja na ovom području (Šipan, Lopud, Gruž) .

Tijekom 10. i 11.stoljeća Dubrovčani uzimaju učešća u raznim vojskama i bitkama (u floti Nikefora Karantuna protiv Saracena ; u mornarici Roberta Guiskarda protiv Aleksiona I.Komnena),a o razvijenom dubrovačkom trgovačko-pomorskom životu najbolje govore sačuvani arhivski izvori toga doba, posebno Sedma knjiga Dubrovačkog statuta iz 1272.godine.

U narednim stoljećima život stanovnika ovoga grada-države još više je ovisio o njegovom brodovlju i uspješnosti trgovine koja se tim brodovima obavljala. Tako Dubrovačka Republika u 16.stoljeću raspolaže s 300 brodova i više od 5.000 pomoraca i sve do dolaska parobroda (dakle i nakon pada Dubrovačke Republike) pomorstvo je značajna djelatnost Dubrovčana. Dolazak parobroda zatekao je Dubrovčane nespremne za novonastalu situaciju i nakon toga (a i zbog drugih razloga) Dubrovnik nije više imao onu ulogu u pomorskom životu Europe koju je stoljećima s ponosom isticao.

Obuka pomoraca kroz stoljeća odvijala se na način da su stariji i iskusniji kapetani podučavali mladiće nautici i svemu ostalom potrebnom za uspješnu plovidbu i upravljanje brodom. Da bi se to što kvalitetnije moglo obaviti često je Republika dovodila stručnjake i iz inozemstva,da bi držali poduke,a 24.09.1848.godine Austro-Ugarska Monarhija (u čijem sastavu se tada nalazio i Dubrovnik) donosi odluku da se otvore nautičke škole u Bakru, Dubrovniku, Kotoru, Splitu i Zadru. Nesumnjivo je da su povod ovoj odluci bile nagle promjene u ekonomskom, društvenom i političkom životu tadašnjeg svijeta a posebno pojava parobroda i drugih tehničkih dostignuća što je ujedno naznačivalo i kraj ere jedrenjaka.

Da bi sve promjene mogla pratiti i uključiti se u međunarodnu pomorsku trgovinu Habszburška Monarhija odlučuje otvoriti nautičke škole ali u početku (uslijed nedostatka stručnih kadrova) to ide sporo tako da se "Nautička škola" u Dubrovniku otvara tek 16.03. 1852. godine.

Otvaranje “Nautičke škole”nije se odmah moglo provesti u djelo zbog pomanjkanja stručnih nastavnika za ovu školu. Do tada, kao smo vidjeli, obuku mladim pomorcima davali  su iskusni stariji morski kapetani. Među njima spominju se Budmani, Sordanja, Pušić, Casilari. Sredinom pak XIX. stoljeća spominje se kao privatni učitelj Karlo Veber i Andrija Krilanović. Ondašnja dubrovačka trgovačka komora se neumorno zalagala kod pomorske oblasti, da bi se našli podesni stručnjaci,  ida bi se “Nautička škola” u Dubrovniku što prije otvorila. Pomorska oblast je predložila kapetana Jakova Podića, koji je 1850/51.kao izvanredni učenik pomorske akademije u Trstu najbolje položio stručni ispit. Podić se pozivu rado odavao, i pošto su se našle podesne prostorije u gradu u kući porodice Gozze, škola je otvorena i započela je s radom dne 16.ožujka 1852.godine sa 9 učenika. Direktor škole je bio kanonik Nikola Arbanas, a stručni nastavnik spomenuti Podić.” (Postanak i razvitak dubrovačke „Nautike“-kap. Špiro Savin, direktor Pomorskog tehnikuma u Dubrovniku – 1952 - objavljeno povodom 100-te obljetnice pomorskog  školstva u Dubrovniku) 

Iste godine Austrija provodi reorganizaciju i škole dijeli na velike i male a u Dubrovniku, pored Trsta i Rijeke, djeluje Velika nautička škola. Već 6.08.1860.godine ukida se Velika nautička škola jer je broj polaznika bio vrlo mali. “Ali kada je škola spomenutom odlukom bila zatvorena, tek tada se vidjelo,koliko je  Dubrovniku bilo do nje stalo. Ondašnja općina i trgovačka komora su neumorno radili na tome da se škola ponovno otvori, a neki su se istaknuti stručnjaci ponudili da će besplatno raditi.  (Postanak i razvitak dubrovačke „Nautike“-kap. Špiro Savin, 1952). Tako je škola samo kratko vrijeme bila zatvorena i već 17.11.1862.godine ponovno se otvara i to u Dominikanskom samostanu, ali ovaj puta kao Mala nautička škola. Broj učenika se počinje povećavati od 1871.godine (uvode se i ostali opće-obrazovni predmeti). Od 2.11.1874.godine Nautička škola djeluje samostalno, neovisno od drugih škola što je u znatnoj mjeri omogućilo njen ubrzani razvoj i napredak.

Od 1876.godine škola se ponovno premješta da bi 1881.godine bila smještena u zgradi na Pilama gdje se nalazila sve do 1954.godine kada je sagrađena zgrada Pomorskog tehnikuma u Lapadu.

1891.godine dolazi do reorganizacije svih pomorskih škola u zemlji, uključivo i ove u Dubrovniku, pa u narednom 26-godišnjem razdoblju školovanje traje pet godina (dvije godine pripremnog razreda i tri tehnička razreda-corsa).

Od 1922.godine škola postoji kao "Pomorska akademija" a školovanje traje četiri godine da bi nakon Drugog svjetskog rata i više reorganizacija 1992.godine Skupština općine Dubrovnik donijela odluku o osnivanju Pomorsko - tehničke škole u Dubrovniku u čijem sastavu će dalje nastaviti raditi Srednja pomorska škola.

Odlukom Sabora Narodne Republike Hrvatske od 7.07.1959. godine osnovana je Viša pomorska škola u Dubrovniku pomorsko - nautičkog smjera, a rješenjem Republičkog komiteta za znanost, tehnologiju i informatiku Socijalističke Republike Hrvatske od 6.07 1987.godine i rješenjem Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu Hrvatske od 20.10.1987.godine počinje u Dubrovniku djelovati Pomorski fakultet u sastavu Sveučilišta u Splitu.

Značajno je napomenuti da su se u školskoj godini 1970/71 U Srednju pomorsku školu u Dubrovniku počele upisivati i učenice u i to u nautički odjel, ali do danas je to ostalo u vrlo malom broju.

Od samog početka rada Pomorske škole u Dubrovniku još u prošlom stoljeću ona je neraskidivo vezana s razvojem pomorstva u dubrovačkom kraju i samo u takvim okolnostima mogla je i proisteći plemenita zamisao pok.Iva Račića da osnuje Pomorsko - trgovačku akademiju u Dubrovniku.