Uvod

   

Marija udova Račić

(Meštrović, Dubrovnik, 1922)

29.prosinca 1919.godine u Trstu umire Marije Račić ud.Iva ostavljajući oporuku kojom, cijelu svoju imovinu, ostavlja Pomorsko trgovačkoj akademiji “Ivo Račić” u Dubrovniku koja će ustanoviti nakon njene smrti i koja će nositi ime njenog pokojnog muža Iva Račića izuzetno imućnog poslovnog čovjeka, uspješnog brodovlasnika s početka ovog stoljeća.

Desetljećima, od njene smrti do današnjih dana, pažnja javnosti povremeno je zaokupljena djelovanjem Zaklade pomorsko trgovačke akademije "Ivo Račić". Teško je dati cjeloviti pregled zbivanja od 1919.godine do 1991.godine tj. od smrti ostaviteljice pa do samostalnosti Republike Hrvatske, koja je cjelokupnu svoju imovinu u Trstu i u Dubrovniku ostavila za dobrobit svoga naroda, nadasve za unapređenje pomorstva u Dubrovniku, a to prvenstveno stoga što ne postoji sređena i jedinstvena dokumentacija o postupanju s imovinom i to od ustanovljenja Zaklade.

Ovaj prikaz je pokušaj da se na bazi raspoloživih dokumenata cijelog tog razdoblja rada i djelovanja ove Zaklade ukaže na ono dobro što je učinjeno ali i, što je mnogo važnije, na ono loše. Iz svega što se oko ove Zaklade događalo trebalo bi izvući odgovarajuće pouke i ne dozvoliti da se ovakve sudbine zaklada ikada više dogode.

Svaka oporuka, kao izraz posljednje volje onoga tko ostavlja određenu imovinu, od davnih vremena predstavlja obvezu onima koji ostaju da, ako je to moguće, tu volju što potpunije izvrše. Ako se k tome radi i o znatnoj imovini ostavljenoj u svrhu ostvarenja nekih općih ciljeva i za dobrobit ljudi,onda je odgovornost onih koji su je dužni ostvariti i veća